Primjena novih tehnika i tehnologija u lovstvu
DOI:
https://doi.org/10.54652/rsf.2018.v48.i2.46Ključne riječi:
hunting, research, technical means, technology, hunting managementSažetak
UDK: 639.1.05/.08
U ovom radu dat je pregled do sada najčešće korištenih i razvijanih tehnika i tehnologija, koje se koriste u lovnom gospodarenju. Za hvatanje divljači, koristile su se a i danas, razne vrste klopki, zamki, hvataljki i mreža za hvatanje. Uz hvatanja sitne divljači (zečeva i poljskih jarebica), najznačajnija hvatanja mrežama, vršena su u drugoj polovini prošlog vijeka (1964-1988) u Bosni i Hercegovini, kada je u posebnom lovištu Prenj, uhvaćeno I isporučeno ukupno 434 grla divokoza u Srbiju, Hrvatsku, Argentinui Novi Zeland, kao i na 10 lokaliteta u BiH.
Po izvršenom hvatanju, posebno krupne divljači, vrši se i hemijska imobilizacija koja se provodi davanjem sredstva za uspavljivanje (ili samo smirenje), što se može dati pomoću puške ili puhalice za uspavljivanje. Na ovaj način se osigurava provođenje predviđenog tretmana ili transporta divljači bez štetnih posljedica po samu divljač ili operatere.
Senzorne kamere se koriste za utvrđivanje brojnosti divljači, polne i starosne strukture, kao i za identifikaciju prisustva rijetkih i pojave novih vrsta divljači. Takođe se koriste za utvrđivanje predatorskih vrsta u staništima velikog tetrijeba, kao i za nadzor lovišta.
Ključni element senzornih kamera je - senzor. Testiranjem upravo ovog segmenta došlo se do podatka da je optimalna udaljenost "objekta" 10 - 15 metara (iznimno do 20 metara). Ovo je zapravo "slaba tačka" ovih uređaja. Donekle se ovaj nedostatak može ublažiti da se kamera programira na način da u zadanim vremenskim intervalima načini fotografiju prostora ispred sebe bez obzira da li se nalazi divljač u tom prostoru ili ne.
Telemetrijsko praćenje divljači provodi se već više od 30 godina. Od primjene klasičnih ogrlica s odašiljačem, antenom i prijemnikom do danas kada se koriste GPS ogrlice i satelitsko praćenje jedinki. Ove tehnike primjenjuju se na sve vrste divljači od manjih (poljska jarebica) do najvećih (medvjedi).
Mjerenje elemenata mikroklime preciznim instrumentima (mobilna meteorološka stanica), koja bilježi sve klimatske parametre, izvodi se posebno u staništima koja su teško pristupačna i relativno udaljena od zvaničnih meteoroloških stanica, kako bi se na što precizniji način utvrdili uslovi koji vladaju u datom staništu, a od neminovnog su uticaja na vrstu divljači koju istražujemo.
Testiranje senzornih zvučnih rastjerivača divljači za sprečavanje šteta od divljači provedeno je na više lokacija a usmjerenih prvenstveno na divlje svinje i jelensku divljač. Konstatovana je zadovoljavajuća efikasnost ovih uređaja kod sprečavanja izlaska divljači na puteve u svrhu sprečavanja šteta u saobraćaju, ali efekat ovih uređaja nije zadovoljavajući kada se radi o sprečavanju šteta u poljoprivredi.
Provedena istraživanja primjene bespilotnih letjelica kretala su se u dva smjera:
- Analiza staništa
- Prebrojavanje divljači
Prva primjena odnosi se na snimanje realnog stanja strukture površina unutar lovišta u svrhu što točnije procjene lovnogospodarskog kapaciteta staništa za pojedinu vrstu divljači. Za tu svrhu koristi se kamera visoke rezolucije i snimanje se vrši na način da se teren skenira uzastopnimfotografijama određenog preklopa. Obzirom je većina letjelica opremljena GPS-om svaka snimljena fotografija smještena je u prostor tako da se postupnim skeniranjem površina i potom korištenjem namjenskih programa po potrebi može dobiti slika odnosno 3D model cijelog lovišta. Bespilotnim letjelicama takođe je vršeno prebrojavanje krupne divljači unutar šumskih predjela poznate površine gdje se očekivala povećana koncentracija divljači (branjevine) koristeći različite metode: apsolutnog prebrojavanja svih jedinki neke vrste na plohi poznate površine ili metoda transekta, gdje se na unaprijed određenim pravcima poznate površine prebrojava divljač, pogodna je za veće površine i predstavlja metodu uzorka. Na bespilotnim letjelicama se u ovu svrhu postavljala i termovizijska kamera.
Na kraju, možemo zaključiti da razvoj tehnike i tehnologije u lovnom gospodarenju umnogome povećava naša saaznanja o samoj divljači, te istovremeno olakšava brojne radnje koje se provode u lovnoj praksi.
References
BAŠIĆ, M. (2016): Populacıja jarebıce kamenjarke (Alectoris graeca Meıssner.), na području Srednjobosanskog kantona, Magistarski rad,Šumarskifakultet, Univerziteta u Sarajevu, str. 1-117. Sarajevo.
GRUBEŠIĆ, M., TOMLJANOVIĆ, K.: (2009): Praćenjedivljačiautomatskimdigitalnimfotokamerama, Lovačkivjesnikbroj 12, str. 42-43. Zagreb.
GRUBEŠIĆ, M., UROŠEVIĆ, B., MIHALJEVIĆ, Z., TOMLJANOVIĆ, K. (2011): Uzgojiselekcijajelenaobičnog (Cervus elaphus L) u ograđenomprostoruimogućnostispuštanja u otvorenalovišta u Hrvatskoj, 3 Slovenskiposvet z mednarodnoupravljanju z divjadi: jelenjad. Ed. Poličnik, H., Pokorny, B., ERICO d.o.o., str. 54-57., Velenje.
GRUBEŠIĆ, M., SELETKOVIĆ, A., POLJAK, Ž., ŠĆULAC, T., TOMLJANOVIĆ, K. (2017): Poznavanjepromjena u strukturipovršina u lovištukaoosnova za smjernicelovnogagospodarenja, 52nd Croatian and 12th International Symposium on Agriculture, str. 421-426, Dubrovnik, Hrvatska.
HUBER, Đ., JAKŠIĆ, Z., FRKOVIĆ, A., ŠTAHAN, Ž., KUSAK, J., MUSIĆ, J., MAJNARIĆ., D., GRUBEŠIĆ, M., KULIĆ, B., SINDIČIĆ, M., MAJIĆ SKRBINŠEK, A. (2008): Plan gospodarenjasmeđimmedvjedom u RepubliciHrvatskoj, Ministarstvoregionalnograzvoja, šumarstvaivodnogagospodarstva, Uprava za lovstvo, Zagreb.
KUNOVAC, S. (2009): Uputstvo za prebrojavanje divljači Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sarajevo.
KUNOVAC, S., RAPAİĆ, Ž., POPOVİĆ, Z., SALKİĆ, A., GRUBEŠİĆ, M., KRASİĆ, P., BAČİĆ, M., MAUNAGA, Z. (2010): Korištenje lovišta Atlantik bb d.o.o, Sarajevo-Banja Luka – Priručnik.
KUNOVAC, S., BAŠIĆ, M., GRUBEŠIĆ, M.,TOMLJANOVIĆ, K. (2012):Characteristics of Rock partridge (Alectoris graecaMeisner) Habitat in Mountains of Bosnia-Herzegovina. Modern aspects of sustainable management of game population. International Symposium on Hunting, Proceedings, Zemun-Belgrade, 122-126.
NOSEK, H. (2017): Upotrebabespilotnihletjelica u lovnomgospodarenju, Diplomski rad, Šumarski Fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, str 1-60. Zagreb.
POKORNY, B. (2006): Roe deer vehicle collisions in Slovenia: Situation, mitigation strategy and countermeasures. Veterinarskiarhiv 76 (Suppl), str 177-187., Zagreb.
RAPAIĆ, Ž., KUNOVAC, S., SOLDO, V. (2008): Ustanovljenjestaništadivokozjedivljači u BiHiprijedlog za revitalizacijupopulacije. Federalnoministarstvopoljoprivrede, vodoprivredeišumarstva, str. 1-128. Sarajevo.
TOMLJANOVIĆ, K., GRUBEŠIĆ, M., KRAPINEC, K. (2010): Testiranjeprimjenjivostidigitalnihsenzorskihkamera za praćenjedivljačiiostalihživotinjskihvrsta, Šumarski list, broj 5-6, str. 287-292. Zagreb.
TOMLJANOVIĆ, K., GRUBEŠIĆ, M. (2015): Gospodarenjesatrčkom (Perdix perdix) u okoliciZagreba, Uzgojdivljačiizaštitabiološkeraznolikosti; Ed. Florijančić, T., Ozimec, S., str 13. Vinkovci.
TOMLJANOVIĆ, K., GRUBEŠIĆ, M., KONJEVIĆ, D., TOMAŠIĆ, Z. (2013): Uspjehispuštanjaipodivljavanjatrčke (Perdix perdix L.) izumjetnoguzgoja u lovištimasredišnjeHrvatske, Šumarski list, broj 3-4, str 185-190. Zagreb.
TOMLJANOVIĆ, K.(2018): Mogućnosti primjene lakih bespilotnih letjelica u lovnom gospodarenju, Lovački vjesnik 3, 127, str. 38-41. Zagreb.
