Javljanje Frejnove jasike i srodnih oblika u Evropsko-zapadnoazijskoj populaciji vrste P. tremula L., njihove taksonomske osobine i prirodni hibridi
DOI:
https://doi.org/10.54652/rsf.1980.v28.i1-2.540Abstract
Jasika (P. trémula L.) predstavlja vrstu izvanredno širokog areala koji se prostire skoro u celoj Evropi i Sibiru, a zatim u severnoj Africi, Maloj Aziji i većem delu Kine. Ona izbegava jedino tundre na severu i pustinjske i polupustinjske predele Srednje Azije na jugu. Kao što se vidi, naznačeni areal je vrlo kontrastan, sa ekstremnim promenama ekoloških činilaca u raznim geografskim oblastima, naročito graničnim. Osim toga, u okviru odredjenog područja jasika naseljava i veoma različita staništa, što je delom posledica njenog visinskog raširenja. U našoj zemlji ona se javlja u svim visinskim zonama od nizina do subalpskog pojasa, tj. do gornje granice šume.
Taksonomska diferenciranost vrste u granicama ovako velikog areala nije ni približno dobro istražena. Najmanje je to učinjeno u njegovom azijskom delu, pri čemu su nam i sami rezultati ostali u znatnoj meri nepoznati. Medjutim, poznavanje globalne infraspecijske pódele bio bi jedan od osnovnih preduslova za skladno uklapanje rezultata bilo kakvih parcijalnih istraživanja iz istog domena. Na granicama areala jasike javljaju se nekolike manje ili više srodne vrste, čije taksonomske i druge odnose prema istoj postojeća literatura nije razjasnila na nedvosmislen način. To se najviše odnosi na himalajsku jasiku P.rotundifolia Griff., koju REHDER (1951) tretira kao vrlo blisku našoj vrsti, a u manjoj meri i na japansku vrstu F.sieboldii Miq. i kinesku P. adenopoda Maxim.Takodje, u okviru istočnoazijskog delà areala P. trémula navodi se njen varijetet davidiana (Dode) Schn., koji izvesni autori uvršćuju u sistematski poređjaj naporedo sa dva opšteprihvaćena varijeteta iz evropskog područja.
References
Allegri, E. (1956.): I pioppi. Monti e Boschi 7. 11/12. Milano.
Allegri, E. (1967.): Pioppi e pioppicoltura nel Vicino Oriente. Pubbl. Staž. Sperim. Selvicolt. 14. Firenze.
Ascherson, P. (1896.): Eine bemerkungswerte Spielart der P.tremula, Deut. Bot. Monatschr. 14. 6/7. Leimbach.
Ascherson, P. u. Graebner, P. (1908.): Synopsis d. mitteleur. Flora 4. Leipzig.
Bartkowiak, S. (1958.): Przysadki kwiatowe u topoli sekcji Leuce Duby.Arb. Körn., Roczn. 3. Poznah.
Bartkowiak, S. (1961.): Biometryczna charakterystyka przysadek kwiatowych u topoli z sekcji Leuce Duby. Arb. Korn., Roczn. 6. Poznah. Beck-Mannagetta, G. (1890.): Flora v. Nieder-Oesterreich 1. Wien. Beck-Mannagetta, G. (1906): Flora Bosne i Hercegovine i novopazarskog sandžaka 2 (1). Glasn. Zern. Muz. 18. Sarajevo.
Beldie, A. (1952.): Populus in ''Fl. RP Romania" 1. Bucuresti.
Benson, 1. (1962.): Plant Taxonomy (Methods and Principles). New York. Bornmüller, J, (1888.a): Populus steiniana. Gartenfl, 37.6. Berlin. BornmUller, J. (1888. b): Noch Einiges über Populus steiniana undP. hybrida. Gartenfl. 37. Berlin.
Borza, A. (1947.): Consp. FI. Romaniae. Cluj.
Bugala, W. (1951.): Kilka nowych odmian i mieszancdw P. alba L. Act. Soc. Bot. Pol. 21. 1/2. Warszawa.
Bunuševac, T. i Jovanovic, S. (1969.): Dve nove forme nizinske jasike.Topola 13. 71/72. Beograd.
Dippel, L. (1892.): Handb. d. Laubholzk. 2. Berlin.
Dode, L.A. (1905.): Extraits d’une monographie inédite du genre Populus. Mém. Soc. his. nat. Autun. 18. Paris.
Doll, J. Ch. (1843.): Rheinische Flora. Frankfurt, a. Main.
Džekov, S. (I960.):Sistematski položaj, geografske i ekološke osobine, kao i šumsko-uzgojna svojstva domaće sive topole (P. canescens Sm.) u NR Makedoniji. Rad. istr. top. 2. Beograd.
Erdeši, J. (1965.); Nizinska jasika Vojvodine i siva topola.Topola 9.52/ 54. Beograd.
Fenaroli, L. (1953.): Note su 1’ecologia e la distribuzione dei pioppi in Italia. Suppl. Ann. Sper. Agr. 7 (2). Roma.
Fiori, A. (1923.): Nuova flora analítica d’ltalia 1. Firenze.
Franco, A. (1964.): Populus in "Flora Europaea" 1. Cambridge.
Fukarek, P. (1959.): Pregled dendroflore Bosne i Hercegovine. Nar. šum. 13. 5/6. Sarajevo.
Fukarek, P. (1969.); Dendroflora Nacionalnog parka "Sutjeska". AND BiH, poseb. izd., knj. 11. Sarajevo.
Fukarek, P. i Janjic, N. (1974.): Prilog poznavanju sive topole u Bosni i Hercegovini. ANU BiH, Radovi LIV, knj. 15. Sarajevo.
Gombocz, E. (1928.): Untersuchungen Uber ungarischen Pappel-Arten. Bot. Közl. 25. Budapest.
Gramuglio, G. (1964.): Ulteriori indagini sul Populus trémula in Italia.
Ricerche morfologiche. Pubbl. Centr. Sper. Agrie. For. 7. Roma.
Haussknecht, C. (1895.): Populus trémula L. var. betulifolia Hskn. in Mitt. d. Thür. Bot. Ver. N.F. 8: 33.
Hayek, A. (1927.): Prodr. Fl. Penin. Bale. 1. Dahlem b. Berlin.
Hegi, G. (1957.); Illustr. Fl. v. Mitteleur. 3 (1). München.
Henry, A. (1913.): Populus in Eiwes & Henry "Tr. Gr. Brit. Irel." 7. E- dinburgh.
Hervier, J. (1892.): Pismo C. Haussknechtu.
Hervier, J. (1896. a): Populus trémula L. var. freynii Herv.in Bull .herb. Boi SS. 4. Append. 1. Paris.
Hervier, J. (1896. b): Note sur le polymorphisme du Populus trémula L. et sa variété Freynii. Rev. Gén. Bot. 8. Paris.
Hesmer, H. (1951.): Eigenschaften und Lebensweise der Pappeln. Das Pappelbuch. Bonn. (Prevod sa nemačkog 1957. Beograd.)
Houtzagers, G. (1937.): Het Geslacht Populus in verband met zijn Betee- kenis woor de Houtteelt. Wageningen. (Prevod na italijanski 1952. Casale Monferrato).
Houtzagers, G. & Pourtet, J. (1956,); Klasifikacija, odredjivanje i rasprostranjen je tipova. Topole u proizvodnji drveta i iskorišćavanju zemljišta. (Prevod iz Collect. FAO 12. Beograd, 1959.),
Holmberg, O.R.- (1931.): Skandinaviens flora, lb (1). Stockholm.
Hylander, N. (1966.): Nordisk kärlväxflora 2, Stockholm.
Janchen, E. (1956.): Catalogus florae Austriae 1. Wien.
Janjić, N. (1972.): Javljanje svojte Populus trémula freynii (Herv.) t srodnih oblika u evropsko-zapadnoazijskoj populaciji jasike (P. trémula L.), njihove morfološke i sistematske karakteristike i spontana hibridizacija. Manuskript Magistar, rad. Sarajevo.
Jovanović, B. i Tucović, A. (1959.): Prilog poznavanju topola Deliblats- ke peščare (Populus canescens Sm. f. fraxinoides, n.f.).Glasn. Prir. Muz. Ser. B, knj. 14. Beograd.
Jovanović, B. i Tucović, A. (I960.): Taksonomska istraživanja jasike,odnosno tzv. Bahofenove topole na Deliblatskoj peščari.Rad.istr. top., knj. 1. Beograd.
Jovanović, B. i Tucović, A. (1969.): Resinteza sive topole - Populusxcanescens Sm. f. fraxinoides. šumarstvo 11/12, Beograd,
Jovanović, B. i Tucović, A. (1969.): Autohtone topole Deliblatske peščare. Deliblatski pesak. Zbor. rad. 1. Beograd.
Kobendza, R. (1952.): Topole sekcji Leuce Duby w Pol sce. Roczn. Dendrol, 8. Warszawa.
Kobendza, R. (1953.): Czym jest topola rogalinska? Roczn. Dendrol,9.Warszawa.
Koehne, E, (1893.):.Deutsche Dendrologie. Stuttgart.
Komarov, V.L. (1936.): Populus in "Flora SSSR" 5, Moskva-Leningrad.
Krüssmann, G. (1962.): Handbuch d. Laubgehölze 2. Berlin-Hamburg.
Maly, K. (1926.): Vorläufige Mitteilung Uber das Vorkommen einiger fUr Jugoslawien neuer Gehölze. Magy. Bot. Lapok. 1/12. Budapest,
Marcet, E. (1961.): Taxonomische Untersuchungen in der Sektion Leuce Duby der Gattung Populus L. Mitt. Schweiz, Anst, forstl. Versuchs . 37. 4. Zürich,
Marschall-Bieberstein, F. (1808.): Flora Taur.-Caucas. 2. Charkoviae,
Mayr, E. (1965.): životinjske vrste i evolucija. (Prevod sa engleskog 1970, Beograd).
Mulkidžanjan,J.I. (1966.): Populus in "Flora Armenii" 5. Erevan.
Neilreich, A. (1859.): Flora v. Nieder-Oesterreich. Wien.
Nyárády, E.G. (1941.): Kolozsvdr és ko'ryékének Fldrája. Kolozsvár.
Ojmaa, M.M. (1961.): Biologiceskie formi osini v Tesah južnoj časti Esto- nii. Lesn. Hozj. 14 (2). Moskva.
Popnikola, N. (1977.): Prilog proučavanju varijabilnosti jasike (Populus trémula L.) u Bitoljskom kraju. Topola 21, 113-114, Beograd.
Pospichal, E. (1897.): Flora d. b'sterr. Kiistanlandes 1. Leipzig u. Wien.
Radoman, P. 1969.): život i njegova evolucija. Beograd.
Reichenbach, L. (1849.); Ic. F1. Germ. Helv. 11. Lipsiae.
Richter, K. & GUrke, M. (1897.): Plantae Europeae. 2. Leipzig.
Rouy, G. (1910.): Flore d. France 12. Paris.
Rouy, G. (1927.): Conspectus de la Flore de France. Paris.
Schneider, C.K. (1906.): 111. Handb. Laubholzk. 1. Jena.
Schneider, C.K. (1932.); Die bisher bekannten Pappel-Bastarde.Mitt.DDG
Schur, O.F. (1E.<6.); Enum. Plant. Transsilv. Windobonae.
Smilga, J. (1964.): Formi osini (P. trémula L.) v Latvijskoj SSR i ih le- sohozjajstvenoe značenie. Avtoref. Disert. Elgava.
Smith, J.E. (1804.): Flora Británica 3. Londini.
Sokolov, S.J. (1951.); Populus in "Derevja i kustarniki SSSR" 2. Moskva.
Stefanovic, V.(1955.): Prilog poznavanju nesamonikle dendroflore Sarajeva i okoline. Radovi Nauč. društ. NR BiH 5. Sarajevo,
Stefanović, V. (1964.); Šumska vegetacija šireg područja Trebevića, Radovi Nauč. društ. NR BiH 25.7, Sarajevo.
Sylvén, N. (1966.): Den svenska aspens variation med hansyn till bi adformen. Bot. Notis. 119.2. Lund.
Velčev, V. (1966.): Populus in "Flora na Nar. Rep. Bulgaria" 3. Sofija.
Wagner, W.H. (1968.): Hybridization, Taxonomy and Evolution. Modern Meth. in Plant Taxonomy. London & New York.
Wesmael, A. (1869.): Monographie des Peupliers. Mém, Soc. Sc.Hainaut,ser. 3, t. 3. Mons.
Warburg, E.F. (1962.): Populus in "Flora of the British Isles".Cambridge.
Wroblewski, A. & Walisch, K. (1930.): Spostrzezenia aklimatyzacyjno-hodow- lane nad topolami. Roczn. Dendrol. 3. Lwow.
Zapalowicz, H. (1908.): Conspectus florae galiciae criticus 2, Krakow,
