O NASLJEĐIVANJU KRATKIH UŠIJU KOD OVACA

Autor(i)

  • Ladislav Mihal Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Sarajevu

DOI:

https://doi.org/10.54652/rsf.1954.v3.i4-5.330

Sažetak

U cijelom sklopu osobina koje jednu grupu domaćih životinja čine rasom, oblik i položaj ušne školjke iako manje važna karakteristika, ipak imaju značaja pri određivanju rasne pripadnosti. Kod mnogih vrsta i rasa domaćih životinja imamo u tom pogledu velikih razlika. Kod ovaca bergamska i jezerosolčavka rasa imaju upadljivo duge i klopave uši. Među domaćim pramenkama metohljska bjeloglava ovca (bardoka)*) ističe se izrazito dugim i većim ušima od ostalih sojeva. Kod tih rasa, odnosno sojeva ovaca, velike, klopave uši su rasna odlika i ona kao takva, ulazi u standardne karakteristike za dotičnu rasu, odnosno soj.                                              

Međutim, kod nekih ovaca nailazimo i na pojavu kratkih spoljnih dijelova uha ili čak na potpuno otsutstvo ušne školjke i to u jednoj te istoj rasi ili soju. Ta pojava je u našoj zemlji dosta česta kod srednjobosanskih pramenki, a naročito kod ovaca na Kupreškom Polju.

References

Handbuch der Schalzucht und Schafhaltung, Erster Band Paul Parey 1939.

Hrasnica F. Uzgojne metode u ovčarstvu i postanak novih pasmina, Veterinaria, Sarajevo, God. III sv. 2.

Ogrizek A. Ovčarstvo, Poljoprivredni Nalkladni Zavod, Zagreb 1948.

Palijan B. Razvitak težine kupreške jagnjadi s obzrom na utjecaj nekih vanjskih faktora. Veterinaria, Sarajevo, God. I Br. 5-6-7.

Downloads

Objavljeno

01. 12. 1954.

How to Cite

Mihal, L. (1954). O NASLJEĐIVANJU KRATKIH UŠIJU KOD OVACA. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu, 3(4-5), 57–62. https://doi.org/10.54652/rsf.1954.v3.i4-5.330