O NASLJEĐIVANJU KRATKIH UŠIJU KOD OVACA
DOI:
https://doi.org/10.54652/rsf.1954.v3.i4-5.330Abstract
U cijelom sklopu osobina koje jednu grupu domaćih životinja čine rasom, oblik i položaj ušne školjke iako manje važna karakteristika, ipak imaju značaja pri određivanju rasne pripadnosti. Kod mnogih vrsta i rasa domaćih životinja imamo u tom pogledu velikih razlika. Kod ovaca bergamska i jezerosolčavka rasa imaju upadljivo duge i klopave uši. Među domaćim pramenkama metohljska bjeloglava ovca (bardoka)*) ističe se izrazito dugim i većim ušima od ostalih sojeva. Kod tih rasa, odnosno sojeva ovaca, velike, klopave uši su rasna odlika i ona kao takva, ulazi u standardne karakteristike za dotičnu rasu, odnosno soj.
Međutim, kod nekih ovaca nailazimo i na pojavu kratkih spoljnih dijelova uha ili čak na potpuno otsutstvo ušne školjke i to u jednoj te istoj rasi ili soju. Ta pojava je u našoj zemlji dosta česta kod srednjobosanskih pramenki, a naročito kod ovaca na Kupreškom Polju.
References
Handbuch der Schalzucht und Schafhaltung, Erster Band Paul Parey 1939.
Hrasnica F. Uzgojne metode u ovčarstvu i postanak novih pasmina, Veterinaria, Sarajevo, God. III sv. 2.
Ogrizek A. Ovčarstvo, Poljoprivredni Nalkladni Zavod, Zagreb 1948.
Palijan B. Razvitak težine kupreške jagnjadi s obzrom na utjecaj nekih vanjskih faktora. Veterinaria, Sarajevo, God. I Br. 5-6-7.
