Prisustvo imele (Viscum album L.) na drveću u Sarajevu
DOI:
https://doi.org/10.54652/rsf.2012.v42.i1.126Ključne riječi:
mistletoe, hosts of semi-parasitic species, intensity of infection, health conditionSažetak
UDK 582.728.4:630*27(497.6 Sarajevo)
U ovom radu utvrđivano je prisustvo bijele imele (Viscum album ssp. album) na drveću grada Sarajeva. Bijela imela je poluparazitska cvjetnica koja se javlja na velikom broju domaćina. Ove biljke su uzročnici sušenja raznih vrsta šumskog i ukrasnog drveća. U šumarstvu Bosne i Hercegovine najznačajnija je imela na jeli (V. album ssp. abietis) dok je za voće i drveće gradskog zelenila od posebnog značaja imela na lišćarima (V. album ssp. album).
Istraživanja, koja su predmet ovog rada, provedena su na području grada Sarajeva, općina Novo Sarajevo, na 8 lokaliteta: Kovačići, Vraca, Grbavica, Trg Heroja, Hrasno, Čengić Vila, Dolac Malta i Pofalići. Cilj istraživanja bio je utvrđivanje prisustva V. album ssp. album na drveću grada Sarajeva. Prikupljanje podataka obavljeno je u periodu februar – maj 2008. godine. Pri tome su pregledana sva stabla gradskog zelenila a za ona na kojima je zabilježeno prisustvo imele utvrđeno je sljedeće: vrsta drveta, lokacija stabla i broj grmova radi određivanja intenziteta zaraženosti. Određivanje intenziteta zaraženosti vršeno je prema metodi HAWSKWORTHA. Prema ovoj metodi krošnja zaraženih stabala se podijeli na trećine. Svakoj trećini se odredi indeks zaraženosti (indeks 0 – nema grmova imele; indeks 1 – ako su grmovi imele prisutni na manje od polovine ukupnog broja grana i indeks 2 - ako je prisustvo žbunova u posmatranoj trećini krošnje zabilježeno na više od polovine ukupnog broja grana). Sumiranjem pojedinačnih indeksa za sve trećine dobija se ukupni indeks zaraženosti prema kojem se stablo karakteriše kao blago zaraženo, ako je veličina indeksa 1 ili 2.; srednje napadnuto, ako je indeks 3 ili 4; dok kategoriji jako zaraženih pripadaju stabla sa indeksom 5 ili 6.
Prema rezultatima istraživanja (tabela 1) imela je bila najprisutnija na bijeloj lipi (sedam stabala). U pet slučajeva registrovana je na crnoj topoli, dok je na gorskom javoru, javoru mliječu te bagremu zabilježena na po četiri stabla. Po tri stabla srebrenolisnog javora, jarebike i velelisne lipe utvrđeni su kao domaćini ove vrste imele, dok je na bijeloj topoli i žalosnoj vrbi bila na po dvije jedinke. Najmanje prisustvo imele utvrđeno je na jabuci i sitnolisnoj lipi (po jedno stablo).
Rezultati provedenih istraživanja potvrđuju postojanje razlika u intenzitetu zaraženosti pojedinih vrsta domaćina (tabela 3). Na 37 zaraženih stabala primjećeno je ukupno 623 grma imele (prosječno 16,8 grmova po stablu). Riječ je značajnom potencijalu patogena kako u pogledu daljenjeg širenja tako i u pogledu ugrožavanja vitalnosti zaraženih stabala. Najveći broj grmova konstatovan je na stablima bijele i crne topole (109 i 108 grmova; prosječno 54,5 i 27 grmova po stablu). Jako su zaražena i stabla žalosne vrbe (prosječno 43 grma po stablu). Slijede javorovi sa 15,2 grma po stablu i lipe sa 12,6 grmova po stablu. Najblaža zaraza konstatovana je na bagremu (2,3 grma po stablu). Imela nije primjećena na vrstama rodova Aesculus, Prunus, Platanus i Fraxinus koje i drugi autori navode kao njene sporadične domaćine (IDŽOJTIĆ, 2003; IDŽOJTIĆ I KOGELNIK, 2003).
Imela je primarni štetni agens na drveću i grmlju. Veći broj njenih grmova iscrpljuje napadnutog domaćina i čini ga podložnim napadu sekundarnih štetnih insekata i uzročnika bolesti. Zbog toga se sugeriše uklanjanje grmova imele još u ranoj fazi razvoja bolesti, dok su stabla neznatno zaražena (1-2 grma).
References
BARNEY, C. W., HAWSKWORTH, F. G., GEILS, B.W. (1998): Hosts of Viscum album. Eur. J. For. Path. 28: 187-208.
HAWSKWORTH, F. G., PUNDIR, Y. P. S., SHAW, C. G., GEILS, B. W. (1993): The host range of Dendrophthoefalcata (L. f.) Ettingsh. (Loranthaceae). Indian J. For. 16: 263-281.
HEGI, G. (1981): Illustrierte Flora von Mitteleuropa, Band III, Teil 1. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg, 504 pp.
HOFSTETTER, M. (1988): Ober die Verbreitung der Mistel in der Schweiz. Schweiz. Z. Forstwes. 139 (2): 97-127.
IDŽOJTIĆ, M. (2003): Domaćini i rasprostranjenost bjelogorične imele (Viscum album L. ssp. album) U Hrvatskoj. Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 439-447.
IDŽOJTIĆ, M. AND KOGELNIK, M. (2003): Hosts of mistletoes in Croatia and Slovenia. In: Abstract book of the International Symposium on Vegetation in SE Europe, Otočec, Slovenia, May 29-31, 2003, 26 p.
LOPEZ – SAEZ, J. A. (1994): Note on some taxonomic considerations on the subspecies of Viscum album in the Iberian Peninsula as a function of the hosts. Investigacion Agraria, Sistemas y Recursos Forestales 3(1): 69-73.
MUJEZINOVIĆ, O. (2007): Uticaj imele (Viscum album L.) na prirast jele (Abies alba M.) i ulančavanje drugih štetnih biotičkih agenasa. Magistarski rad. Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
TREŠTIĆ, T., DAUTBAŠIĆ, M. I MUJEZINOVIĆ O. (2006): Uticaj hrastove imele (Loranthus europaeus Jacq.) na stabilnost sastojina hrasta kitnjaka. Radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, No. 1, 2006 (87 – 93).
TREŠTIĆ, T., DAUTBAŠIĆ, M. I MUJEZINOVIĆ O. (2008): Zdravstveno stanje zelenila na području Vogošće. V Simpozij zaštite bilja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo.
USČUPLIĆ, M., TREŠTIĆ, T., DAUTBAŠIĆ, M. I MUJEZINOVIĆ, O. (2008): Utjecaj imele na biomasu iglica obične jele. Radovi Šumarskog instituta, Jastrebarsko, 43 (1): 31–37.
