Koalicione mreže zagovornika kao podsticajni agenti u izradi politike klimatskih promjena u Bosni i Hercegovini

Autor(i)

  • Amila Selmanagić Bajrović United Nations Development Programme, BiH
  • Mersudin Avdibegović Faculty of Forestry University of Sarajevo

DOI:

https://doi.org/10.54652/rsf.2010.v40.i2.152

Ključne riječi:

Politika klimatskih promjena, Bosna i Hercegovina, koalicione mreže zagovornika

Sažetak

UDK 502.3:551.583(497.6)

Sa ciljem pristupa Evropskoj Uniji, BiH je ratifikovala Konvenciju Ujedinjenih Nacija o Klimatskim Promjenama (UNFCCC) te protokol iz Kyota. U institucijama BiH su kao posljedica toga pokrenute određene aktivnosti u smislu kreiranja odgovorajućih smjernica i definisanja institucionalnih i zakonskih okvira. Ove aktivnosti su još uvijek pod značajnim uticajem posljedica prethodnog rata, složenosti administrativne strukture, nedostatka zakonskih okvira na državnom nivou te manjka koordinacije i međusektorske saradnje. Takvo stanje nedvojbeno otežava napredak u smislu utvrđivanja jasnih političkih direktiva vezanih za klimatske promjene.

Ovo istraživanje je imalo za cilj da identificira ključne aktere, institucije i mreže, te njihove resurse, interese i uticaje, te na taj način doprinese boljem poznavanju postojećih koalicija i efekata njihovih međusobnih odnosa na buduće politike i promjene na državnom nivou, u cilju uključivanja BiH u globalne procese vezane za sprečavanje klimatskih promjena i ublažavanje njihovog negativnog uticaja.

Kroz identifikaciju relevantnih mreža i nacionalnih koalicija zagovornika, te sagledavanje međudjelovanja između različitih institucija i aktera, u ovom radu su detaljno analizirane njihove aktivnosti, interesi i sfere djelovanja. Nastojalo se potvrditi hipoteze vezane za načine mobilizacije, umrežavanje i uspostavu dijaloga u domenu odgovarajućih politika klimatskih promjena, i to u okviru institucija i organizacija u BiH. Kroz izvještaje javnih medija u posljednjih pet godina, identificirani su akteri, te karakter i jačina veza između različitih organizacija i institucija uključenih u proces kreiranja državnih politika. Pored toga, ovo istraživanje je pomoglo identifikaciji postojećih koalicionih mreža zagovornika, te utvrdilo njihovu snagu i uticaj na procese kreiranja politika i aktivnosti vezanih za klimatske promjene u BiH.

Istraživanje se zasnivalo na hipotezama koje se odnose na ulogu države u okviru globalne koordinacije, podsticanja ili obstruiranja promjena od strane domaćih političkih institucija i takozvanih dominantnih “elita”, istovremeno identificirajući postojeće okvire odnosa među različitim organizacijama. Nastojalo se razumjeti i taktike koje primjenjuju koalicioni zagovornici u cilju uticaja na treće strane, animiranje i sticanje više pobornika, te vršenja pritiska na organe vlasti po pitanju problematike klimatskih promjena.

Metode istraživanja se velikim dijelom oslanjaju na propozicije međunarodnog COMPON projekta, koji je imao za cilj da uporedi funkcioniranje političkih mreža u vezi problematike klimatskih promjena. U tu svrhu dizajniran je i primjenjen odgovarajući upitnik, pomoću kojeg se nastojalo doći do podataka vezanih za postojeće resurse relevantnih organizacija, mreže koje stvaraju, uticaje koje imaju, učešće u događajima kao i institucionalne interese koje posjeduju, u smislu univerzalnih međunarodnih pitanja u domenu klimatskih promjena. Ispitanici su identificirani kroz analizu medijskih izvještaja u Bosni i Hercegovini u proteklih pet godina. Na taj način je identificiran širok spektar ispitanika u različitim sektorima kao što su: relevantne vladine institucije, političke partije, naučno-savjetodavni odbori, učesnički forumi različitih interesnih grupa, nevladine organizacije, društveni pokreti i incijative, masovni mediji itd. Podaci su prikupljani od domaćih i međunarodnih institucija uključenih u globalnu problematiku klimatskih promjena, sa ciljem razumijevanja međusobnih odnosa na međunarodnom, nacionalnom i regionalnom nivou.

Rezultati istraživanja ukazuju na ozbiljan manjak informisanja javnosti te ograničen nivo svijesti interesnih grupa i populacije, što u konačnici vodi ka slaboj društvenoj mobilizaciji vezanoj za pitanja klimatskih promjena. Svi ovi aspekti utiču na spor razvoj smjernica u kontekstu definiranja adekvatnih politika klimatskih promjena. Mobilizacija interesnih grupa po ovom pitanju je skromna što stvara mogućnosti da određeni akteri obstruiraju napore pojedinih grupa. Detaljnom analizom medijskih izvještaja utvrđeno je da su ključni akteri koji odgađaju kreiranje pomenutih politika, upravo oni koji se nalaze na odgovornim pozicijama i zaduženi su za njihovo donošenje. S druge strane, koalicije koje stvaraju nevladine organizacije i međunarodne institucije, još uvijek nemaju značajnog uticaja na kreiranje i ishode nacionalnih politika u BiH.

References

COHEN, L., BAER, N., SATTERWHITE, P. (2005): Developing Effective Coalitions: An Eight Step Guide, Edited by: Kelly O'Keefe in the Talented and Diverse Leadership We Need Developing the Nonprofit Sector Workforce for the 21st Century Draft Working Paper.

HELM, D. (2005): “Climate Change Policy”. Oxford University Press, USA.

DOWDING, K., (1994): “Model or metaphor: a critical review of the policy network approach” Political study 43.

FISHER, D. (2004): National Governance and the Global Climate Change Regime. Lanham, Md.: Rowman & Littlefield Publishers.

FREEMAN, L. (2006): The Development of Social Network Analysis. Vancouver: Empirical Pres.

HANNEMAN, R. A., RIDDLE, M. (2005): Introduction to social network methods. Riverside, CA: University of California, Riverside ( published in digital form at http://faculty.ucr.edu/~hanneman/ ).

IPCC, Intergovernmental Panel on Climate Change., (2007): “Fourth Assessment Report—Intergovernmental Panel on Climate Change Working Group 1: The Physical Basis of Climate Change” (http://ipcc-wg1.ucar.edu/wg1/wg1- report.html).

SALKIĆ, I. (2008), Izvještaj sa serije okruglih stolova: „Razvoj političkog pluralizma u Bosni i Hercegovini“, Fakultet političkih nauka, Sarajevo (report retrieved from http://www.fes-bih.com.ba/izvjestaji/20080221 Razvoj-politickog- pluralizma-u-BiH-BH.pdf on 15.01.2009.).

SEJFIJA, I. (2006): From the “Civil Sector” to Civil Society?, Progress and Prospects.

HAGE, J. T. (1999): “Organizational Innovation and organizational change” Annual Review of Sociology. Volume 25, Page 597-622.

JANICKE, M. (2006): “The Environmental State and Environmental Flows: The Need to Re-Invent the Nation State.” in Governing Environmental Flows: Global Challenged to Social Theory, edited by G. Spaargaren, A. Mol and F. Buttel. Cambridge: MIT Press.

JONES C., HESTERLY, W., BORGATTI, S. (1997): A General Theory of Network Governance: Exchange Conditions and Social Mechanisms, Academy of Management.

KNOKE, D. (2007): “Network Analysis (Quantitative Applications in the Social Sciences)”. Sage Publications, Inc; 2nd edition.

KNOKE, D. (2007): “Social Network Analysis (Quantitative Applications in the Social Sciences)”. Sage Publications, Inc; 2nd edition.

KNOKE, D., PAPPI, F., BROADBENET, J., TSUJINAKA, Y. (1996): Comparing Policy Networks: Labor Politics in the U.S., Germany and Japan. New York: Cambridge University Press.

HARASZTI, M. (2007): Organizacija za sigurnost i suradnju u Evropi, Izvještaj o stanju slobode medija u Bosni i Hercegovini Javni radiotelevizijski servis BiH.

OLSON, M. (1965): The Logic of Collective Action: Public Goods and the Theory of Groups. Cambridge, MA: Harvard University Press.

RAAB, J., KENIS, P. (2007): “Taking Stock of Policy Networks: Do They Matter?” In Handbook of Public Policy Analysis: Theory, Methods and Politics, edited by Fischer, Miller and Sidney.

RODGERS, C. (2006): “Informal Coalitions: Mastering the Hidden Dynamics of Organizational Change”. Palgrave Macmillan Press.

SABATIER, P. A. (2007):”Theories of the Policy Process: 2”. Westview Press; 2 edition.

SABATIER, P. A. (1993): “Policy Change and Learning: Advocacy Coalition Approach (Theoretical Lenses on Public Policy)”. Westview Press.

SABATIER, P., JENKINS-SMITH H. (1999): “The Advocacy Coalition Approach: An Assessment.” edited by SABATIER, P., Boulder CO.: Westview Press.

SNOW, D., A., ROCHFORD, E.B., WORDEN, S.K., BENFORD, R.D. (1986): “Frame Alignment Processes, Micromobilization, and Movement Participation.” American Sociological Review 51.

The role of media in a democracy: a strategic approach (1999) Technical Publication Series Center for Democracy and Governance Bureau for Global Programs, Field Support, and Research.

UDOVIČIĆ, Z. (1996): Mediji u BiH – Osvajanje Demokratije,Media Plan Institute.

United Nations Subsidiary Body for Implementation, (2007): “Framework Convention on Climate Change: National Greenhouse Gas Inventory Data for the Period 1990-2004 and Status of Reporting.”

WASSERMAN, S., FAUST, K. (1994): Social Networks Analysis: Methods and Applications. Cambridge: Cambridge University Press. A short, clear basic summary is in Krebs, Valdis. (2000). "The Social Life of Routers." Internet Protocol Journal, 3 (December): 14-25.

Downloads

Objavljeno

01. 12. 2010.

How to Cite

Selmanagić Bajrović, A. ., & Avdibegović, M. . (2010). Koalicione mreže zagovornika kao podsticajni agenti u izradi politike klimatskih promjena u Bosni i Hercegovini. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu, 40(2), 101–123. https://doi.org/10.54652/rsf.2010.v40.i2.152

Most read articles by the same author(s)

1 2 > >>