Staništa i sezonske migracije divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica, Bolkay 1925) u posebnom lovištu „Zelengora“ i Nacionalnom parku „Sutjeska“
DOI:
https://doi.org/10.54652/rsf.2021.v51.i1.349Ključne riječi:
stanište, divokoza, Zelengora, NP Sutjeska, migracijaSažetak
Balkanska divokoza (Rupicapra r. balcanica, Bolkay 1925) naseljava određena planinska područja i pojedine kanjone rijeka Bosne i Hercegovine, pa tako i Posebno lovište „Zelengora“ i Nacionalni park „Sutjeska“. Veoma je skromna u pogledu ishrane, ali je zahtjevna u pogledu staništa gdje mir u staništu važi kao jedan od glavnih faktora za njen opstanak i vjernost staništu.
Neka od najznačajnijih staništa divokoza u Bosni i Hercegovini su Zelengora, Treskavica, Visočica, Bjelašnica, Prenj, Čvrsnica, Vran, Šator, Gnjat, Kamenica, Sušica, kao i kanjoni rijeka Une, Ugra, Tare, Drine, Sutjeske, Hrčavke i dr. Mnoga od navedenih staništa su devastirana tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su usljed građanskog rata većina tih staništa desetkovana u pogledu brojnosti mnogih divljih vrsta, pa tako i divokoze. Iako navedena staništa pružaju veoma dobre stanišne uslove u cjelokupnim planinskim masivima i kanjonima pojedinih planinskih rijeka, divokoze uvijek teže ka izboru najboljih i najpogodnijih lokacija u tim područjima za izbor svakodnevnih i sezonskih životnih potreba. Upravo prema navedenom, staništa divokoza variraju u pogledu karakteristika, a njena rasprostranjenost je određena specifičnim zahtjevima u pogledu biotopa i veoma je bitno da u svom staništu može ostvariti vertikalne i horizontalne migracije. Migracije su izraženije sa promjenama godišnjih doba, pa se tako zimi spuštaju u niže stanišne predjele gdje lakše pronalaze hranu, da bi sa topljenjem snijegova vertikalnim pravcima ponovo zauzimale najviša područja u svom staništu.
Upravo iz navedenih razloga smo u radu prezentovali tačno određene lokalitete koji predstavljaju najvažnija staništa i glavne migracione puteve divokoza u Posebnom lovištu „Zelengora“ i Nacionalnom parku „Sutjeska“.
References
Bačkor, P. (2008). Migrácie kamzíkov (Rupicapra rupicapra L.) na Slovensku. (Migrations of chamois in the Slovakia). Natura Carpatica. 49. 195–204.
Bačkor, P. (2010). Altitudinal Distribution and Morphological Attributes of Chamois (Rupicapra Rupicapra Tatrica) Habitat in the Western Carpathians. Acta Zoologica Lituanica. 20. 162-167. 10.2478/v10043-010-0020-9.
Fukarek, P. (1969): Osnovne prirodne karakteristike, flora i vegetacija Nacionalnog parka „Sutjeska“. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
JPŠ „Šume RS“ Sokolac, (2020): Lovna osnova za Posebno lovište „Zelengora“ 2020-2030. Istraživačko razvojni i projektni centar, Banja Luka.
Knežević M. (1938): Divokoza. Trgovačka štamparija M. Ramljak, Sarajevo.
Krofel, M. & Luštrik, R. & Stergar, M. & Jerina, K. (2013): Habitat use of Alpine chamois (Rupicapra rupicapra) in Triglav National Park.
Kunovac, S. (2009): Uputstvo za prebrojavanje divljači, Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sarajevo.
Laska Fr.B. (1905): Das Waidwerk in Bosnien und der Hercegovina. Klagenfurt.
Milovac, M. (2017): Monitoring populacije divokoze (Rupicapra rupicapra L.) u Nacionalnom parku Paklenica 2017. urn:nbn:hr:151:989131 Diplomski rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Zavod za Lovstvo, Ribarstvo i Pčelarstvo
Nesti, Irene & Posillico, Mario & Lovari, Sandro. (2010): Ranging behaviour and habitat selection of Alpine chamois. Ethology Ecology & Evolution. 22. 215-231. 10.1080/03949370.2010.502316.
Rapaić Ž. (2000): Lovna osnova za Posebno lovište „Zelengora“ 2000-2010. Tjentište.
Rapaić Ž., Mićević M. (2002): Uređenje lovišta. Lovački savez Republike Srpske, Bijeljina.
Rapaić Ž., Kunovac S., Soldo V. (2008): Ustanovljenje staništa divokozije divljači u BiH i prijedlog za revitalizaciju populacije. Federalno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Sarajevo.
Sekulić Ž. (2012): Divokoza (Rupicapra rupicapra balcanica) u Bosni i Hercegovini s osvrtom na uzrok njenog nestajanja. Završni rad, Veleučilište u Karlovcu.
Sekulić Ž. (2020): Godišnji plan korišćenja Posebnog lovišta „Zelengora“ za 2020/21. Tjentište.
Stefanović V., Beus V., Burlica Č., Dizdarević H., Vukorep I. (1983): Ekološko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine, Šumarski fakultet, Univerziteta u Sarajevu, Posebna izdanja No 17., Sarajevo.
