Nova zapažanja velike lasice – hermelina (Mustela erminea L.) u Bosni i Hercegovini

Sažetak

UDK: 599.742.4(497.6)

Hermelin, velika lasica (Mustela erminea L.), naseljava različita staništa u Evroaziji. Od četinarskih, mješovitih i listopadnih šuma, šikara, polja, močvara pa do riječnih obala, sve u zavisnosti od prisustva plijena, što su najvećim dijelom miševi i voluharice. Pa ipak, iako se pominje u svim zakonima o lovstvu (1893-2014), koji su donošeni za područje Bosne i Hercegovine, skoro da uopšte nema zvaničnih nalaza ove vrste u našoj zemlji, kao ni prijava odstrela. Ovo čudi kada se uzme u obzir da je hermelin nezaštićena vrsta divljači, te lov na ovu vrstu nije zabranjen. Ako pogledamo kartu rasprostranjenja hermelina (IUCN 2020), u Bosni i Hercegovini, vidi se da je potvrđeno njegovo prisustvo samo sjeverno i zapadno od Banja Luke. U ovom radu smo prezentirali tri nova lokaliteta opažanja hermelina u Bosni i Hercegovini, a sva tri su daleko van areala prema IUCN, (Karta 1). Lokalitet Kopčić, na 599 m.n.v., predstavlja polje i dijelom brežuljaksti dio između Donjeg Vakufa i Bugojna. Ova nekadašnja močvara, danas meliorisana, predstavlja tipičan agrobiotop sa ostacima nekadašnjih šuma  lužnjaka i nizijskog brijesta koje pripadaju svezi: Alno – Quercion roboris. Dok se, ovaj lokalitet, prema KUNOVAC et al, 2009, nalazi u rejonu kontinentalnih nizijskih lovišta.

Lokalitet Trogir, na 792 m.n.v., u rejonu brdskih lovišta unutrašnjih Dinarida (KUNOVAC et al, 2009), je pod sastojinama zajednice šuma kitnjaka i cera  (Quercetum petraeae - cerris) iz sveze Quercion petraeae-cerris , a alternira sa šumama bukve na hladnijim ekspozicijama.

Treći lokalitet (plato Husada), na 1430 m.n.v,  je pod acidofilnim šumama bukve i jele (sa smrčom) (Fago-Abietetum), a pripada planinskim lovištima unutrašnjih Dinarida (KUNOVAC et al, 2009). Ova, nova nalazišta hermelina u našoj zemlji, od kojih su dva tipična šumska staništa, ali različitog sastava, a treći predstavlja antropogeno izmijenjeno stanište, zapravo potvrđuju navode KİNG, 1983., prema kojem hermelin naseljava najrazličitije tipove staništa sa dovoljno plijena.